Granice nisu kazna – granice su sigurnost i ljubav

"Kad postavimo granicu s ljubavlju, dijete ne osjeća kaznu – osjeća sigurnost."

Granica tada nije zid, nego okvir koji mu daje poruku: "Netko brine o meni. Netko me vodi. Siguran/na sam."

Dijete koje nema jasne granice osjeća se prepušteno sebi, a to stvara nesigurnost i tjeskobu.

Kada granicu postavljamo kroz dosljednost i poštovanje, dijete uči povjerenje i samopoštovanje. Ako to činimo kroz prijetnje ili ucjene, dijete uči strah.

Granice ne znače hladnoću. One znače:

"Volim te toliko da ću te zaštititi – i od drugih, i od tebe samog."

Pravila su tu da dijete nauči živjeti u odnosima, a granice da nauči štititi sebe i druge. To je dar koji nosi dalje u život.

Crtica iz mog života

Naš mlađi sin spada među onu djecu koja, bez obzira na to koliko puta postaviš granicu, uvijek pronađu način da je iskušaju.

S jedne strane, to je divno – jer pokazuje njegovu snagu, upornost i životnu energiju.

S druge strane, zahtjevno je i često nas stavlja u izazovne situacije – s njim, ali i s okolinom koja možda ne razumije koliko je to duboko povezano s njegovim karakterom i osobnošću.

Znam da on nikada neće prestati tražiti nove načine i rješenja – jer je to jednostavno dio njega.

U tim trenucima vraćamo ga s nježnošću i podsjećamo da smo uz njega. To ga uči da granice nisu prepreke, nego putokazi na njegovu putovanju.

On je poput rijeke koja stalno traži nove tokove, a mi smo obale koje ga usmjeravaju.Tako uči da njegova snaga može slobodno teći, ali i da je okružena sigurnošću koja ga čuva.

Na kraju, nakon trenutaka ljutnje, pokazuje zahvalnost – jer i kroz te izazove uči kako živjeti.zahvalnost – jer iz svih tih izazovnih trenutaka on uči živjeti.

Kako postaviti granice s ljubavlju?

1. Budi jasan i miran – reci što je dopušteno, a što nije, bez prijetnji i vikanja.

   • Umjesto: "Ako još jednom to napraviš, nećeš dobiti ništa!"

   • Reci: "Ovo nije sigurno, zato ću te zaustaviti. Možeš pokušati na drugi način."

2. Ponovi i budi dosljedan – djeca uče ponavljanjem, ne jednim razgovorom. Ako popustiš svaki put, granica gubi snagu.

3. Poveži granicu s brigom, ne s kaznom – pokaži da je granica tu da štiti, a ne da povrijedi.

   • "Ne možeš ostati budan do ponoći jer tvom tijelu treba odmor."

4. Priznaj emocije – dijete smije biti ljuto, tužno ili razočarano kad postaviš granicu. To ne znači da si pogriješio.

   • "Vidim da si ljut jer ne možeš sada igrati dalje. Razumijem te, ali pravilo ostaje isto."

5. Ponudi alternativu – granica nije kraj, nego usmjeravanje.

   • "Ne možeš sada na tablet, ali možemo zajedno pročitati priču ili složiti puzzle."

     
     

Poruka za roditelje

Ako se pitaš radiš li dobro kad kažeš "ne", znaj – tvoje dijete ne treba roditelja koji će uvijek popustiti.

Treba roditelja koji ga voli dovoljno da ga zaštiti i usmjeri.

Zapamti: Granice nisu zidovi između tebe i djeteta – one su most sigurnosti preko kojeg ono uči kako živjeti. Tvoje "ne" izgovoreno s ljubavlju jednako je vrijedno kao i tvoje "da".